Sindrom policističnih jajnika (PCOS – polycystic ovary syndrome) je
kronično stanje karakterizirano neredovitim menstruacijama, a nekad i viškom
muških hormona (androgena) koji mogu uzrokovati pojačanu dlakavost, akne, ili
gubitak kose.
Znaci i simptomi PCOS-a često počnu u vrijeme puberteta, ali u nekih žena
tek u odraslo doba. Žene često imaju manje od 6-8 menstruacija godišnje, i
različito ispoljene znake viška muških hormona.
Pojačana dlakavost muškog tipa, to znači dlačice na obrazima, bradi, prsima ili
trbuhu, je česta. Od žene do žene slika se razlikuje – nekima su problem akne,
nekima pojačana dlakavost, nekima neredovite menstruacije.
Česti su i drugi problemi – žene sa PCOS-om su često pretile i/ili neplodne.
Neplodnost je uzrokovana neredovitim ovulacijama, odnosno neotpuštanjem jajašca
u vrijeme kad bi trebala nastupiti ovulacija. Često ove pacijentice moraju
potražiti pomoć doktora da bi zanijele. Problem koji se ne vidi, a najčešće je
uzrok policističnih jajnika, je takozvana inzulinska rezistencija, odnosno slab
učinak inzulina kojeg pacijentica proizvodi u povišenoj količini.
Također, žene koje imaju PCOS imaju veći rizik za kasniju pojavu šećerne
bolesti, visokog tlaka, karcinoma sluznice maternice i apneje
kod spavanja od zdravih žena.
Danas imamo na raspolaganju nekoliko vrsta lijekova i postupaka kojima
možemo pomoći ženama sa PCOS, ali trajno izliječenje
nije moguće nijednim od ovih lijekova i postupaka. Bez obzira na to, stanje je
potrebno držati pod kontrolom, što znači da i pacijentice trebaju što više
naučiti o svom stanju i pomoći svom doktoru u odlukama koje se tiču liječenja.
Zato je liječenje individualizirano, odnosno prilagođeno potrebama svake
pojedine pacijentice.
Koje probleme može očekivati žena kojoj je dijagnosticiran PCOS?
·
Dobitak na tjelesnoj težini i
pretilost – otprilike pola žena koje imaju PCOS će s vremenom dobiti na
tjelesnoj težini. Zato je iznimno važno zdravo jesti i redovito vježbati, da bi
se zadržala normalna težina.
·
Problemi sa regulacijom šećera u krvi
koji mogu uključivati:
o
hiperinzulinemija (prevelika
proizvodnja inzulina)
o
inzulinska rezistencija (slaba
reakcija tkiva u tijelu na inzulin)
o
intolerancija
glukoze (predstadij šećerne bolesti)
o
šećerna bolest neovisna o inzulinu
(tzv. NIDDM – non-insulin dependent diabetes mellitus)
Inzulinska rezistencija i
hiperinzulinemija mogu se pojaviti i kod pretilih ali i kod žena normalne
težine koje imaju PCOS. Do 40-te godine, do 35% pretilih žena sa PCOS-om
razviju intoleranciju glukoze, a do 10% NIDDM. Ovi
postoci su puno viši nego bi bilo za očekivati u žena te dobi, a razlog je
PCOS.
Intolerancija
glukoze i šećerna bolest se dokazuju testovima iz krvi. Testovi kojima se mjeri
inzulinska rezistencija su neprecizni i nažalost ne potpuno pouzdani, posebno
kad je riječ o manjem poremećaju. Zato čak i ako vaše pretrage ne pokažu
inzulinsku rezistenciju, ona nije isključena, i možda će vam doktor preporučiti
lijekove za nju. Kod ozbiljnijeg poremećaja, nekad je dovoljno izvaditi krv
natašte, ali nekad je potrebno napraviti i tzv. OGTT (oral
glucose tolerance test),
odnosno izmjeriti šećer u krvi nakon opterećenja šećerom (u tu se svrhu popije
jako zaslađena tekućina, a krv se vadi prije i 2 sata nakon toga). Inzulinska
rezistencija, hiperinzulinemija pa čak i intolerancija
glukoze mogu se držati pod kontrolom dijetom i redovitim vježbanjem.
·
Srčane bolesti – inzulinska
rezistencija i pretilost podižu rizik za koronarnu srčanu bolest, koja je
sužavanje arterija koje dovode krv samom srcu. Opet, gubitak na tjelesnoj
težini i vježbanje smanjuju rizik.
·
Karcinom sluznice maternice – žene sa
PCOS-om nemaju redovne ovulacije pa tako ni redovne menstruacije, pa im je
sluznica maternice stalno stimulirana na rast bez redovnog “čišćenja” u obliku
menstruacije. Ovo s vremenom podiže rizik te žene za karcinom sluznice
maternice. Zato žene s neredovitim menstruacijama uzrokovanih PCOS-om trebaju
koristiti kontracepcijske tablete ili 10 dana mjesečno progesteronske
tablete (Dabroston, Utrogestan,
Provera), jer tako smanjuju rizik od ovog karcinoma.
·
Apneja kod
spavanja – Apneja je potpuni prestanak disanja na
određeno kratko vrijeme, i smatra se da se dešava u vrijeme spavanja u oko 30%
žena sa PCOS-om. Karakterizirana je iznimno jakim hrkanjem po noći sa kratkim
periodima u kojima disanje prestaje (apneja).
Pacijentice sa ovim problemom su pretjerano umorne i pospane po danu.
Dijagnosticira se proučavanjem spavanja, i postoje dostupni tretmani.
Kako se liječe poremećaji
menstruacije?
Kontracepcijske tablete – one
izazivaju redovna mjesečna krvarenja i tako štite od karcinoma sluznice
maternice. Važno je razumjeti da ova redovna krvarenja ne znače da je PCOS
izliječen, jer su ta krvarenja izazvana hormonima koje se nalaze u tabletama.
Po prestanku uzimanja tableta najveća je vjerojatnost da će se neredoviti
ciklusi ponovo pojaviti. Kontracepcijske tablete također pomažu kod pojačane
dlakavosti i akni, a kako štite od neželjene trudnoće dobro su rješenje za žene
koje ne planiraju trudnoću. Prije prepisivanja tableta, doktor će učiniti
pregled sa PAPA testom, a moguće će biti potrebno učiniti i ultrazvuk ili
vađenje krvi.
Progesteronske
tablete – prepisivanje progesteronskih tableta (a na
hrvatskom tržištu to su Provera, Dabroston
i Utrogestan) svaki mjesec kroz 10-14 dana također
štiti od karcinoma grlića matenice. Krvarenja postaju
redovnija, a i žene koje žele zatrudnjeti u dogovoru
sa svojim doktorom mogu koristiti ovu terapiju. Nedostatak ove terapije je da
ne pomaže kod kozmetskih problema (hirzutizam, akne), i da ne štiti od neželjene trudnoće.
Gubitak težine – pretile žene
sa PCOS-om trebaju izgubiti 5-10% svoje tjelesne težine (naprimjer, ako žena
ima 80 kg, treba izgubiti 4-8 kg) da bi menstruacije postale redovnije.
Lijekovi koji snižavaju
inzulin u krvi ponekad pomažu kod gubitka težine, odnosno gubitak težine uz
dijetu postaje lakši.
Kako se liječe hirzutizam i akne
Kontracepcijske tablete –
djeluju preko 2 mehanizma. Obične kontracepcijske tablete djeluju tako da smanjuju
stvaranje muških hormona u tijelu, a kontracepcijske tablete dizajnirane
specijalno za pacijentice sa PCOS-om sadrže antiandrogene
sastojke koji smanjuju djelovanje muških hormona u tijelu. Oba načina liječenja
mogu usporiti i smanjiti rast dlačica. Oralni kontraceptivi mogu smanjiti i
akne, iako će nekim ženama ipak trebati i lokalni pripravci ili antibiotici
koje će prepisati dermatolog.
Kako se liječe poremećaji
inzulina?
Liječenjem poremećaja inzulina
moguće je smanjiti proizvodnju muških hormona u tijelu i tako posredno
normalizirati balans hormona u tijelu.
·
Gubitak tjelesne težine i vježbanje –
ovo je najjednostavniji ali istovremeno najefikasniji pristup liječenju
poremećaja inzulina, neurednih krvarenja i drugih simptoma PCOS-a.
·
Lijekovi za sniženje inzulina – u
ovoj grupi lijekova je metformin (Gluformin, Glucophage), koji se koristi kod pacijenata sa šećernom
bolešću. U nekih žena sa PCOS-om metformin je razumna opcija liječenja.
Metformin normalizira ciklus u 50% žena sa PCOS-om, u nekih snižava i nivo
muških hormona u krvi, i izaziva redovnije ovulacije pa žene koje piju ovaj
lijek lakše ostanu trudne. On također može pomoći kod dijete za gubitak
tjelesne težine. Metformin također smanjuje rizik za rane pobačaje i za razvoj gestacijske šećerne bolesti (šećerne bolesti u trudnoći).
Međutim, kako se metformin relativno odnedavno koristi u liječenju PCOS-a,
dugotrajna djelotvornost i eventualne posljedice su nam nepoznate.
Kako se liječi neplodnost kod
PCOS-a?
Općenito, ukoliko par ne može
zanijeti nakon godine dana nezaštićenih odnosa (ili 6 mjeseci ukoliko je žena
starija), nadležni liječnik će zatražiti pretrage, obično hormonski status, cervikalne briseve, spermiogram i
test prohodnosti jajovoda.
Ukoliko je prema ovim nalazima
uzrok neplodnosti nepostojanje ovulacije zbog PCOS-a, postoji nekoliko načina
uspostavljanja ovulacije.
1.
Kao što je već napomenuto, gubitak
tjelesne težine ako je žena pretila uspješno uspostavlja ponovne ovulacije.
2.
Klomifen –
ovo je lijek koji stimulira jajnike da proizvedu jedno ili više jajašaca koji
dozrijevaju u tzv. folikulima. Klomifen
dovodi do ovulacije u oko 80% žena sa PCOS-om, a oko 50% tih žena će i ostati
trudne na terapiju klomifenom. Ovulacija se može
utvrditi mnoštvom metoda, npr. folikulometrijom
(ultrazvučnim pregledima svaki ili svaki drugi dan kojima se utvrđuje točan dan
ovulacije prema veličini folikula – obično ovulacija nastupa kod veličine
folikula veće od 18 a manje od 28 mm), tzv. LH-trakicama (urinske trakice koje
reagiraju na hormon koji se pojačano luči u vrijeme ovulacije, LH), mjerenjem
bazalne temperature (svako jutro prije ustajanja iz kreveta se u ustima izmjeri
temperatura – u vrijeme ovulacije poraste sa manje od 36.5 C na oko pola
stupnja više). Obično se u početku prepisuje manja doza, a ukoliko pacijentica
ne reagira se povisi.
3.
Lijekovi za snižavanje inzulina –
nekoliko je studija pokazalo da su ovi lijekovi vrlo efikasni u postizanju
ovulacije i trudnoće u žena sa PCOS-om. Također, čini se da sprečavaju rane
spontane pobačaje. Međutim, kako se oni tek odnedavno koriste u tu svrhu, još
nije poznato njihovo djelovanje u trudnoći te se sada preporučuje prekinuti ih
u ranoj trudnoći, osim ako vam doktor savjetuje drugačije.
4.
Liječenje gonadotropinima – ovo je
agresivniji način liječenja neplodnosti, lijekovima koji sadrže ženske hormone,
LH i/ili FSH, koji isto kao i klomifen služe
dozrijevanju većeg broja folikula u jednom ciklusu. Ženama sa PCOS-om daje se
FSH u obliku injekcija, svaki dan kroz 10-tak dana, nakon čega se u dogovoru s
doktorom odluči za jednu metodu potpomognute oplodnje: ukoliko je folikula
manje, a jajovodi su prohodni i spermiogram je zadovoljavajući za tempirani
odnos ili inseminaciju, a ukoliko je folikula više, ili su jajovodi neprohodni
ili je spermiogram loš na IVF (in vitro
fertilizaciju) ili IVF/ICSI (IVF/intracitoplazmatsku
injekciju spermija). Ova vrsta liječenja u praktično svih žena dovodi do
ovulacije i u 60% do trudnoće. Problem sa ovakvim načinom liječenja je
mogućnost višeplodnih trudnoća što je medicinski mnogo opasnije nego što je jednoplodna trudnoća, kao i mogućnost hiperstimulacije
jajnika, što može predstavljati hitnost.
5.
Kirurško liječenje – danas se koristi
sve rjeđe i rjeđe zbog svoje invazivnosti jer na
raspolaganju imamo puno medicinskih opcija, pa ovu operaciju, tzv. laparoskopski drilling, radimo
kod pacijentica koje ne reagiraju na ove terapije. Operacija se izvodi laparoskopski, pri čemu se strujnim instrumentom policistični jajnici zarežu na mnogo mjesta. Ovo dovodi do
ovulacija, ali je nažalost efekt kratkotrajan, oko jedne godine. Žene sa
PCOS-om imaju 80-87% šanse da zatrudne nakon ove operacije. Ova operacija, kao
i ostale metode liječenja PCOS-a, je manje djelotvorna kod pretilih
pacijentica. Komplikacije operacije mogu biti stvaranje priraslica u trbuhu,
oštećenje jajnika, ozljeda mjehura i crijeva i infekcija.
Da li PCOS povećava rizik
komplikacija u trudnoći?
Smatra se da PCOS povećava
rizik ranih pobačaja i razvoja gestacijskog
dijabetesa u trudnoći. Bez obzira na to, ukoliko je žena s PCOS-om pod
kontrolom i sluša uputstva svog liječnika ovi se
rizici mogu svesti na najmanju moguću mjeru.