feflux

GASTROEZOFAGEALNA REFLUKSNA BOLEST JEDNJAKA – GERB

Gastroezofagealna refluksna bolest jednjaka (GERB) učestali je problem u općoj populaciji, a prezentira se vraćanjem (refluksom) želučanog sadržaja iz želuca u jednjak. Bolesnici ovu pojavu najčešće opisuju kao žgaravicu, a može se javiti i pečenje i/ili žarenje iza prsne kosti, mučnina, osjećaj gorčine u ustima, te pečenje jezika. Uz to, ponekad se javlja i regurgitacija, odnosno povrat želučanog sadržaja (hrane) u usnu šupljinu.

Tegobe se obično pogoršavaju noću, odnosno pri saginjanju i ležanju, a popuštaju u uspravnom položaju. Povremeni refluks želučanog sadržaja u ljudi može biti i fiziološki fenomen koji je uzrokovan popuštanjem tzv. antirefluksne barijere. Barijeru sačinjavaju mišić koji se naziva donji sfinkter jednjaka i nalazi na na spoju jednjaka sa želucem te okolni ligamenti. Kod zdravog čovjeka spoj između jednjaka i želuca je čvrsto zatvoren ili ima rijetka fiziološka opuštanja, dok se kod pojave GERB-a uslijed trajnog slabljenja barijere javljaju učestali simptomi refluksa.

Osim tipičnih simptoma vezanih uz jednjak i probavnu cijev, GERB se može prezentirati i tzv. ekstraezofagealnim manifestacijama, odnosno simptomima okolnih organa i struktura. Među tim simptomima najznačajniji je dugotrajni suhi kašalj, grlobolja i promuklost, odnosno simptomi od strane dišnog sustava, a uzrokovani su direktnim djelovanjem kiseline na faringolaringealne strukture odnosno mikroaspiracijom želučanog sadržaja u dišne puteve.

Težina simptoma GERB-a je različita te varira od blagih i povremenih pa sve do zabrinjavajućih, alarmantnih simptoma. Odluku o vrsti pretraga koje bolesnik treba obaviti, od kojih je najvažnija ezofagogastroduodenoskopija (skraćeno gastroskopija), donosi liječnik gastroenterolog u suradnji s liječnikom obiteljske medicine. Gastroskopiju je  nužno učiniti u svih bolesnika s dugotrajnim smetnjama i tzv. alarmantnim simptomima. Alarmantni simptomi su otežano i bolno gutanje, povraćanje, gubitak na tjelesnoj težini, te patološki krvni nalazi, posebice anemija.

Za bolesnike kod kojih se tegobe pojavljuju povremeno, a bolesnik nema alarmantne simptome dovoljno je tzv. empirijsko liječenje koje podrazumijeva uzimanje lijekova koji sprečavaju, djelomično ili u potpunosti, lučenje želučane kiseline. Sve bolesnike je potrebno podučiti o važnosti promjena životnih navika, što uključuje redovito uzimanje manjih obroka hrane, prestanak pušenja, prestanak konzumacije crne kave i alkohola,  gubitak tjelesne težine ukoliko je riječ o pretiloj osobi, podizanje uzglavlja noću te izbjegavanje odlaska na spavanje barem jedan sat nakon jela. U slučajevima kada tegobe perzistiraju unatoč promjeni životnih navika i primijenjenom empirijskom liječenju, odnosno u slučajevima prisutnih alarmantnih simptoma obavezno je uputiti bolesnika na endoskopski pregled jednjaka. Ovim pregledom vizualiziramo sluznicu, prema potrebi uzimamo materijale za patohistološku analizu te uočavamo eventualne druge patološke promjene. Ostale metode koje danas postoje u dijagnostici bolesti jednjaka su pH-metrija i manometrija jednjaka (tzv. funkcionalna dijagnostika) kojima se određuje kiselost sadržaja i tlakovi u jednjaku, te radiološko snimanje jednjaka koje se danas rjeđe rabi u svakodnevnoj kliničkoj praksi.  Ukoliko je potrebo detaljnije prikazati okolne strukture u prsnom košu  bolesnika se može uputiti na CT prsnog koša.

Lijekovi koji se danas najčešće upotrebljavaju u liječenju GERB-a su inhibitori protonske pumpe, odnosno lijekovi koji blokiraju lučenje želučane kiseline. O duljini trajanja liječenja, kao i o dozama lijekova koje će se upotrebljavati odlučuju liječnik obiteljske medicine i gastroenterolog u skladu s težinom bolesti.