colon-cancer-111129

ULCEROZNI KOLITIS I CROHNOVA BOLEST – KRONIČNE UPALNE BOLESTI CRIJEVA

 

U zemljama razvijenog svijeta bilježi se porast broja oboljelih od ulceroznog kolitisa i Crohnove bolesti, posebno u mlađoj dobnoj populaciji. Upalne bolesti crijeva (engl. inflammatory bowel disease, IBD) predstavljaju kronične bolesti probavnog trakta u koje ubrajamo ulcerozni kolitis, Crohnovu bolest te u oko 10% bolesnika nedeterminirani odnosno intermedijarni oblik upalne bolesti crijeva. Ove bolesti crijeva mogu se javiti već u najranijem djetinjstvu, mladenačkoj dobi ali i u bilo kojem periodu tijekom života tako da se danas susrećemo i s pojavom bolesti u starijoj životnoj dobi. Ipak poznato je da u pojavnosti bolesti postoji tzv. bimodalna incidencija, gdje je najčešća pojava bolesti u mladenaštvu ili oko 45. godine života.

Osnovna razlika između ulceroznog kolitisa i Crohnove bolesti jest u tome da ulcerozni kolitis anatomski zahvaća sluznicu rektuma i debelog crijeva te u nekim slučajevima i završni dio tankog crijeva (terminalni ileum) i ne zahvaća dublje slojeve stijenke crijeva. Crohnova bolest može zahvatiti bilo koji dio probavnog trakta, od usta do anusa i karakterizirana je transmuralnošću upale tj. zahvaćanjem svih slojeva stijenke crijeva s posljedičnim mogućim stvaranjem gnojnih kanalića (fistula) prema okolnim  strukturama (drugim crijevnim vijugama, vagini, rektumu, strukturama mokraćnog sustava, koži) uz  diskontinuiranost upalnih promjena.

Upalne bolesti crijeva su u svojoj osnovi kronične, nepredvidivog su tijeka i neizlječive. Premda neizlječive, danas nam stoje na raspolaganju vrlo učinkoviti lijekovi za smirenje upalne aktivnosti ovih bolesti, te postizanje parcijalne ili kompletne remisije bolesti (smirenje simptoma, cijeljenje sluznice). Osnovni ciljevi u liječenju upalnih bolesti crijeva su uspostava remisije, povećanje kvalitete života bolesnika i sprječavanje mutilirajućih operativnih zahvata.

SIMPTOMI BOLESTI

Bolest se može prezentirati vrlo šarolikom kliničkom slikom, no ipak je to kod ulceroznog kolitisa najčešće pojava većeg broja proljevastih stolica dnevno, obično s primjesama krvi uz tenezme (grčevite nagone na stolicu), dok kod Crohnove bolesti uz proljeve sa ili bez primjesa krvi bolesnici često opisuju i jače grčevite bolove u trbuhu. Složenosti kliničke slike pridružuje se činjenica da se ove bolesti mogu prezentirati i na drugim organima (tzv. izvancrijevne manifestacije bolesti), najčešće zglobovima, koži i očima.

DIJAGNOSTICIRANJE I LIJEČENJE UPALNIH BOLESTI CRIJEVA

Prilikom dijagnosticiranja upalnih bolesti crijeva vrlo je važno točno procijeniti stupanj aktivnosti i proširenosti bolesti. U tu svrhu u kliničkom radu koristimo se različitim klasifikacijama i indeksima bolesti (Montrealska klasifikacija za ocjenu proširenosti ulceroznog kolitisa, Truellova Witts kriteriji za procjenu kliničke aktivnosti bolesti, Bečka klasifikacija i montrealska revizija za ocjenu proširenosti Crohnove bolesti, indeks aktivnosti Crohnove bolesti – CDAI – Crohn’s Disease Activity Indeks itd.).

U dijagnostičkom postupku bolesnika obavezno je učiniti detaljnu laboratorijsku obradu putem vađenja krvi i analize urina, mikrobiološku analizu stolice, endoskopske pretrage gornjeg i donjeg probavnog trakta (ezofagogastroduodenoskopija, kolonoskopija), te evaluaciju statusa tankog crijeva (preporučljivo magnetska enterografija). U slučajevima hitnoće često je potrebno učiniti MSCT abdomena i zdjelice.

Liječenje upalnih bolesti crijeva je vrlo kompleksno i za iskusnog liječnika, te zahtijeva individualan pristup. Osnovni princip liječenja kako ulceroznog kolitisa, tako i Crohnove bolesti je tzv. stupnjeviti pristup, koji podrazumijeva početak liječenja blažim lijekovima, te uz praćenje odgovora bolesnika na terapiju (laboratorijski, endoskopskim pretragama), prema potrebi uvođenje „jačih“ terapija. Upravo iz ovih razloga ovi bolesnici moraju biti redovito kontrolirani. Lijekovi prvog izbora u liječenju upalnih bolesti crijeva spadaju u skupinu aminosalicilata. Riječ je o mesalazinskim preparatima u različitim formama (tablete, klizme, čepići). Kod blažih i umjerenih formi bolesti često su ovi lijekovi dovoljni za postizanje smirenja bolesti. Ukoliko bolesnik ima težu ataku bolesti, bilo kao prvu prezentaciju ili akutizaciju u bolesti koja traje određeno vrijeme, upotrebljavaju se sistemski kortikosteroidi u kraćim vremenskim intervalima. Ovi lijekovi mogu se dobivati u peroralnom obliku, a u težem slučaju i intravenozno u bolničkim uvjetima. Kod određenih formi Crohnove bolesti danas se propisuju kortikosteroidni lijekovi s topičkim (lokalnim) djelovanjem (budesonid). Sljedeći terapijski stupanj liječenja je primjena tiopurinskih lijekova. Tiopurinski lijekovi, prije svega azatioprin i metotreksat koriste se kao prva linija imunosupresivnog liječenja u obje bolesti s obzirom da lijekovi imaju potencijal cijeljenja i postizanja tzv. duboke remisije (klinička, endoskopska i histološka remisija bolesti). Ukoliko bolesnici ne odgovore na terapiju imunosupresivima današnji stupnjeviti pristup nalaže uvođenje biološke terapije uz prethodni obavezan probir bolesnika za oportunističke infekcije. Riječ je o latentnim infekcijama koje nisu aktivne u imunokompetentnog bolesnika, no mogu „buknuti“ prilikom uvođenja biološke terapije. U Republici Hrvatskoj danas od biološke terapije na raspolaganju imamo lijekove iz skupine antiTNF (anti tumor necrosis factor), infliksimab, adalimumab i golimumab, te novi lijek iz skupine anti-alfa4beta1 integrina, vedolizumab. Liječenje bolesnika s upalnim bolestima crijeva je složeno, navedeni lijekovi, iako rijetko mogu uzrokovati i ozbiljne nuspojave, radi čega liječenje ovih bolesnika mora biti strogo nadzirano od strane specijaliste gastroenterologa.